Boris Jovanović Kastel

Početak » Uncategorized » PROMOVISAN KASTELOV KNJIŽEVNI OPUS NA TRGU OD KNJIGE – VIDEO

PROMOVISAN KASTELOV KNJIŽEVNI OPUS NA TRGU OD KNJIGE – VIDEO

Kategorije

  
Sedmog dana XVI međunarodnog Sajma knjiga Trg od knjige u Herceg Novom, 27. VII 2018. godine,  promovisan je književni opus Borisa Jovanovića Kastela sa kojim je u divnom ambijentu na Trgu Belavista i prisustvu brojnih ljubitelja i poštovalaca poezije razgovarao književnik Miraš Martinović.
U najavi ove večeri, obraćajući se prisutnima, Martinović je rekaoČast mi je što na ovogodišnjem Trgu od knjige mogu da vam predstavim Borisa Jovanovića Kastela, u svemu autentičan pjesnički glas, prepoznat i poznat, i priznat, na širim  regionalnim prostorima, rado slušan na pjesničkim festivalima, čitanjima poezije, u medijskim i drugim susretima. Razmišljajući o konceptu ove večeri, a idući joj u susret ovih julskih dana, kada Mediteran isijava posebnu svjetlost, kada je kamijevsko ljeto u zenitu, a svijet, posebno onaj morski i onaj na moru, živi u posebnom i opuštenom ritmu, obostrano, Kastel i ja, a i organizatori Sajma, došli smo do zaključka da se ovo veče odvija u opuštenom razgovoru, u skladu sa ljetnjom atmosferom, ali i da kroz taj razgovor saznamo one pjesničke tajne koje nijesu uvijek dostupne, ono što stoji iza pjesme, što joj prethodi, prije nego se dogodi pjesma. Na trgu smo, u srcu Herceg Novog, Belavisti. Lijep pogled je prevedeno značanje imena ovog prostora. Vjerujem da se lijepo osjećaš i vidiš sve na ovom trgu i sa ovog trga, u ovoj julskoj noći, pod ovim zvjezdanim svodom.
  
Autori su razgovarali o Mediteranu kao bezvremenoj odrednici, civilizacijskoj škrinji, gradovima, hramovima, arheološkim lokalitetima, savremenom životu, neprestanim žagorima, dakle, svemu tome, ali i više od toga jer je Mediteran stanje duha. Ova odrednica im se iskristalisala nakon čitanja Kastelove poezije. Takođe, bilo je iscrpnih i nadahnutih razgovora o plovidbama, neprestanim, od onih praistoriijskih, prapotopskih plovila i lađa, do sadašnjih i današnjih kruzera. Neprestano kretanje je svuda, pa i tamo gdje se čini da je sve stalao, sve okamenjeno, i ljudi i vrijeme ali život pulsira, vrijeme je u stalnom prolaženju, ali i nalaženju a Kastel je pjesnik uvijek na toj granici, na toj vododjelnici. Za Martinovića, Kastelove pjesme su uvijek budne, u stalnom nalaženju, otkrivanju, zračenju i značenju.
Poput Odiseja, vječitog putnika, koji i danas putuje, u Homerovom spjevu i našem duhu (a uvijek ima i biće Odiseja!), Kastel brodi okeanom imaginarnog i stvarnog, pretvarajući stvarno u imaginarno. To je vrhunska alhemija, najviše stanje duha. Kada čitam ovu poeziju, odmah vidim Herodota na svom kružnom putovanju, kako odlazi i kako se vraća…. To je, stanje duha, a to stanje je najpostojanije stanje, kao što je imaginacija stvarnija od stvarnog u njenom carstvu, a to je carstvo poezije, žive gradovi i kad su porušeni; to je ona pjesnikova šetnja s prostitutkom iz Pompeje, pa ono veče sa Erupidom, drugi i dugi dani, druge i duge večeri, putovanje bez kraja, šetanja beskrajem…Boka je Kastelov pjesnički izazov, taj 99 kilometara dugi zaliv Zeno Rizonico; Rizinium, onaj žagor vlastelinske djece koji čujemo,  Perast, Ljuta, Dobrota, Kotor, ta mjesta se javljaju kao odredišta na kojima su nastale tvoje pjesme. Sve nas zanima šta je pjesnik pronašao u tim mjestima, a da je zaslužilo da uđe u poeziju. Ulazak u pjesmu treba zaslužiti, mjesta jednako koliko ljudi, stvarni događaji
, naglasio je Martinović. Zanimljivo je da svaki svoj rukopis, kopiju ili orginal, Kastel potapa sa neke ponte u more. Koliko znamo najviše sa peraške ponte.Zašto baš sa nje i šta znači taj neobični ritualni običaj, možda želju da se sve preda moru, toj našoj sveopštoj majci, kako bi rekao Džojs, a s nadom da more sve vraća. Stvarno i ono imaginarno more.
  
Odisej je čuo pjesmu sirena… Moris Blanšo, veliki francuski estetičar, pisac neprolaznih knjiga, to tumači na jedan orginalan, a moguć i meni blizak način: Odisej je čuo poeziju, ali je nije razumio. To je umjesto njega učinio Homer, slušajući taj praiskonski zov, on je kroz svoja dva epa, Ilijadu i Odiseju, sve obesmrtio. Poezija je, usuđujemo se reći, pa i zaključiti, u nadi da ćeš se složiti  sa mnom, 
obesmrćenje svega smrtnog, zaključio je Martinović.

Televizijski snimak kompletnog razgovora književnika Miraša Martinovića i Borisa Jovanovića Kastela o ovim i drugim temama možete pogledati, počevši od 38-og minuta,  ovdje.

 

 


2 komentara

  1. Dijana Grbić kaže:

    Lijepo veče uz poetske dijaloge posvećene Mediteranu kada smo prošli Odisejevu putanju i više.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

Kategorije

%d bloggers like this: