Boris Jovanović Kastel

Početak » Uncategorized » PROMOVISAN KASTELOV OPUS U ATRIJUMU KULTURNOG CENTRA U KOTORU

PROMOVISAN KASTELOV OPUS U ATRIJUMU KULTURNOG CENTRA U KOTORU

 

 

U Atrijumu Kulturnog centra Nikola Đurković  u utorak 20. juna predstavljen je književni opus Borisa Jovanovića Kastela. U predivnom renesansnom ambijentu i u prisustvu ljubitelja pjesničke riječi, kao i poštovalaca Kastelovog književnog djela, veče je otvorila rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice, gospođa Marija Starčević, ističući da Borisa Jovanovića Kastela kritika smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske orijentacije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva i postjugoslovenske književnosti čija poezija živi u mnogim antologijama crnogorske, slovenske, mediteranske i evropske književnosti.
 
Sa pjesnikom, čiji je opus od preko dvadeset knjiga poezije i eseja, razgovarao je publicist i književni kritičar Vanja Kovačević čiji esej prenosimo u cjelosti.
Poštovani prijatelji, uvažene dame i gospodo.
Prije razgovora sa pjesnikom i prijateljem Borisom Jovanovićem Kastelom pročitaću jednu kratku impresiju o Kastelovom mediteranskom opusu u ovom čarobnom atrijumu drevnog grada
Pripovijest kaže da je Solomon,  gradeći veličanstveni hram u čast Jahvea u Jerusalimu, naredio da se od kovine izlije more u obliku kruga, trideset lakata u prečniku, a pet visoko: sa po tri volujska lika sa svake strane, koji ga nose i podupiru. Takvu je predstavu Sveto pismo prenijelo hrišćanima širom Mediterana. Na osnovu priče koju nam dočarava Predrag Matvejević nastale su karte, brevijari, dnevnici, zapisi,  sve one stvari koje služe da se prolaznost, makar na  tren, duže otme zaboravu,  jednoj od najporaznijih kategorija ljudskog trajanja. I još nešto: Matvejević takođe dodaje, da su karte postojale od davnina (a karte, ne služe samo da bi se bolje orijentisali, već i da bi se neke stvari, isuviše važne, u krajnjem, zaboravile, jer čovjek, najčešće, nije kadar da na svojim plećima nosi isuviše veliki teret istorije i povijesti. Sjetimo se, uostalom, Ekovog čuvenog djela u kojem sjajni pisac tvrdi da su  biblioteke mjesto na kojima se znanje skriva, a ne otkriva, ali da mi ne znamo kakve su bile. I još kaže da su prve karte bile ispraćene zapisima logografa ( o vjetrovima i strujama, o ostrvima i grebenima, pitkoj vodi, pogodnostimaili iskušenjima plovidbe) i da je Herodot na nekom od svojih putovanja vidio mape na kojima su iscrtane sve zemlje i sva mora ovoga svijeta, ali mu feničanski moreplovci, ipak nijesu dozvolili da ih vidi izbliza.Sve ovo, ostalo bi na nivou zanimljive pripovijesti da nije u direktnom dosluhu sa djelom Borisa Jovanovića Kastela, pjesnika i esejiste, kartografa Mediterana i mediteranskih lutanja, koji još od 1994. utiskuje na unutrašnju, odnosno na mapu duše, tragove slične mandali – predivnoj slici koja se stalno iznova stvara i stalno iznova briše. Poput traga stope u pijesku na obali koju neprestano zapljuskuju talasi. I koji, pošto smo u drevnom gradu Kotoru, neodoljivo podsjeća na njegovu istoriju o sukobu vile gorske i vile morske. Slijedeći najdublje tragove Mediterana, vidljive samo njegovim vrhunskim poznavaocima, Boris Kastel, korak po korak, osvaja taj začudni prostor, stvarajući tajnu mapu duše, svjestan da su karte pomorski narodi čuvali u tajnosti, jer su pripadale važnom dijelu strategije. Ali, istovremeno, znajući da je u drevnoj Heladi ime za mapu bilo isto kao i za ploče za pisanje, astrološke tablice, velike kataloge. Dakle, one stvari koje su presudno uticale na nastanak civilizacije. To su  bile ploče složene kao piramide, na kojima su se, da još jednom pozovemo Matvejevića u pomoć, ispisivali, zakoni, zavjeti, Homerovi epovi.
Boris Jovanović Kastel vrhunski je orjentalista. Ne zato što se bavi orjentalistikom, već zbog toga što etimologija riječi orjentisati upućuje na Orijent, na Istok, na bogatstvo. Na prostor koji obiluje začinima, tkaninom, mirisima koji se uvlače u kožu, u kosu, u kosti. I čiji zarobljenici, kad ih jednom osjetimo, ostajemo za sva vremena. U tom smislu, i Mediteran je istok, ali ne samo kao strana svijeta, već kao istok-izvor, mjesto odakle sve izvire, nastaje… Pismo, knjige civilizacija… Jer najvrjednije stvari, nastale na tlu Evrope, kontinenta koji je dobio ime po djevojci koju je Zevs u hladu platana obljubio prerušen u bijelog bika i obasut mirisom šafrana, stvorene su na Mediteranu. Uostalom, nije kraljica Jakvinta bez razloga tvrdila da civilizacije ima samo dokle raste divlja smokva. Kastelove pjesme putovanje su, istovremeno, plovidba po najbeskrajnijem od svih svjetova – po nama samima. Zato se njegova književnost i može odrediti kao priča o unutrašnjim granicama koja se stalno iznova piše.  I stalno iznova nestaje, poput pomenute stope u pijesku. Otiska koji će talas prekriti, ali koji će, i za tako kratko vrijem,e uspjeti da ispriča pripovijest o svom nastanku i nestanku.  Uostalom, Kastel zna da su, kako kaže jedan pjesnik, riječi kremen što se izliže kad tad. Ali  da su, za to vrijeme koliko su tu, izuzetno moćne. I ta njegova, upornost, dosljednost i istrajnost da piše o Mediteranu, začuđujuća je, pogotovo danas, u vrijeme koje obilježavaju nebriga za drugog, uljuljkanost u samodovoljnost i odsustvo osjećanja za stvari koje nas čine plemenitijim.Sposobnim da duboko udahnemo Mediteran. Makar na tren i makar nas to skupo koštalo.
 
U kasnijem razgovoru, pjesnik je govorio o fenomenu Mediterana u svojoj poeziji, njegovim civilizacijskim iskonima, morima iz okeana svoje poezije, pogubnosti procesa globalizacije za male narode i kulture, poetskim horizontima novih knjiga Pozivno pismo suncu i More u naručju, prevodima poezije u antologiji poezije Mediterana Mare Mare na italijanski jezik, zastupljenosti u makedonskim i poljskim časopisima, prisjećajući se i razgovora sa velikanom mediteranske filozofije, Predragom Matvejevićem koji je o Kastelovoj poeziji zapisao – Da sam prije imao u ruci Kastelove knjige, neke bi stranice moga Brevijara bile drukčije, bolje. Rado ga čitam već otprije i mislim – evo prvaka onih koji će poslije mene, bolje od mene, reći sve što treba o Jadranu i Mediteranu.
Stihove iz Kastelovih knjiga, vrlo nadahnuto i graciozno, čitala je Andrea Marić.
  

Fotografije: Zdravko Radošić

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: