Boris Jovanović Kastel

Početak » Uncategorized » ESEJ O KASTELOVOJ KNJIZI U SARAJEVSKOM ČASOPISU ŽIVOT

ESEJ O KASTELOVOJ KNJIZI U SARAJEVSKOM ČASOPISU ŽIVOT

Renomirani sarajevski časopis za književnost i kulturu Život, u broju 1-2, 2014. godine, objavio je esej Sve silnije kuca na vrata našeg sluha pjesnikinje i književne kritičarke Emsure Hamzić o knjizi eseja Mediteransko prosvjetljenje Borisa Jovanovića Kastela. Tekst prenosimo integralno.

SVE SILNIJE KUCA NA VRATA NAŠEG SLUHA

Boris Jovanović Kastel, Mediteransko prosvjetljenje, Izdanje autora i prijatelja, Podgorica, 2012.

Prvi put sam se osjetila očaranom, i bez potrebe, ali i načina, kako da
analiziram i kažem razložno koju suvislu riječ o knjizi eseja Mediteransko prosvjetljenje Borisa Jovanovića Kastela jer, kako otključati otvorena vrata!?
I najtajnovitiji, i zagonetni stihovi, rečenice i riječi imaju svoje ključeve i
ključiće, svoje katance i brave, i ja sam uglavnom intuitivni nalazač i otključavalac i onih najkomplikovanijih, ali kada se nađete pred morem zagonetki i tajni protkanih mirisom borja i ljekovitog bilja sa primorja, i slanom vlagom kože i krikom galebova, i šûmom vječnosti u talasu u kojem neumorni zrikavci prevlače gudalom nestrpljenja po bezvremenim odgovorima, a uz sve te tajnovite slike stoje rastvoreni katanci,
razvezane réze, i zlatni i srebrni ključići na pladnjevima danje svjetlosti, onda se osjetite ili zbunjeno, ili, čak, uplašeno.
Strah da vas neko smišljeno navlači na krivi trag, da vam nameće zaključke,
i vodi vas namjerno uskim, sporednim i mračnim uličicama, gdje dodirujete slane, kamene zidove i kližete se niz skaline vlažne od uzbuđenja sile koja se katkad uzburka kapljicama skoro nevidljivim, samo da bi pravo rješenje ostalo izvan dosega, da glavnu stradu i ne vidite! Na to meni liče, na stare, rukom izrađene čipke, na pjenu morsku u konce uhvaćenu, i pogledom ukroćenu, eseji Borisovi.
Na ruke pružene, s prstima koji žele da dohvate i dodirnu nešto – tačku susreta vremena i prostora, vode i kopna, vlage i vatre, usana i pogleda, kulturā, civilizacijā, pramen magle, gejzir što pod nebo šiklja, istovremeno nudeći i toplotu i svježinu, nadu i konačnu spoznaju o kraju, smisao, ali i uzaludnost svakog nastojanja. Sve jače udara, sve silnije kuca na vrata našeg sluha, sve odlučnije traži da ga primimo, ište, pjeni, prijeti, palaca jezicima od vode i soli, od mraka i sunca… To su meni, eseji Borisovi!
Ljepotica, ke bella, krasavica, bjuti, samosvjesna koja prezire i komplimente i kavaljere koji je njima obasipaju, žustra, puna vatre i strasti, ali je rađe rasipa u samodovoljnom udaranju valova o kamenitu obalu, nego u dijeljenju sa nedostojnima…
Udara, i udara, val,
pjeneć se, i ne čuje žal,
Dok Venecija tone,
traje, i traje karneval.
Maske na licu mladih kurtizana.
po mraku, u soli, po vlažnoj travi,
ostaju pale, a u mladoj glavi
Gospa od Karnevala, eno se javi.
U njima se pjesnik ogleda, kao što se i nebo u moru ogleda. Sav svijet je
sadržan u jednoj kapljici, ali i ta kapljica je nezamjenljivi dio svijeta. Pomiluj vodu ispred sebe, i pomilovao si Okean, i sva mora ovog svijeta, sve rijeke od ušća ka izvoru, sve slatkovodne i morske ribe i rakove, školjke i meduze, sve ribare na vodi i njihovu djecu što oskudnim ih ulovom prehranjuju, i kopno i šume, kolibice i pećine podvodne, i trave i alge i sve demone vodene, i sirene što mame oduvijek, zauvijek one što slabi su na umilne glase i verse…
U kosu upleten sunčev zrak, pletenica vezana trakom dúge što diže se nad
vodom koja pjeni, navuci halju koju ne vide slijepi jasnovidjelci, ljubav izgovori jezikom koji razumije i Ahilej i Pelej, i masline, i gore, i pijesak Santorinija, i melodija Sorenta, Venecija, i Sicilija, i Raguza i Troja, i Kanjoš i Zanović, i Tađo i Laura, i Cvijeta i Gospa od Škrpjela, i gospari i ribari, našijenci i tuđinci…
Ljubav izgovori prema svemu – i prijatelju i tätu, ugosti vinom dobre volje,
večerom slatkih riječi, ponudi rubine, smaragde i safire, te biser sitni i žute dukate lažnih nadanja, rasprostri ih po stazi kojom su svi morali proći. Po stazi, kojom svi, kanda, moramo proći!!!

Emsura Hamzić

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: